Davor Kolenda, glavni tajnik HVO-a Travnik iz ratnih vremena, pojavio se u Haagu 3. veljače ove godine kao svjedok obrane Ratka Mladića i pobijao teze o zlostavljanjima u logoru na Manjači i genocidnoj politici Republike Srpske. Iako je travnička epizoda za Hrvate bila tragična, Mladić je u njoj, zahvaljujući Kolendi, prikazan kao spasitelj Hrvata.
Naš tjednik 7Dnevno došao je u posjed tajnog dokumenta SIS-a u kojem je razjašnjena dosad vrlo čudna uloga Hrvata Davora Kolende u njegovom svjedočenju u korist Republike Srpske i Ratka Mladića tijekom haaškog suđenja. Kako je riječ je o svjedočenju Mladićeve tzv. humanosti prema Hrvatima, vjerojatno naše čitatelje već prolazi jeza čitajući ovaj tekst, jer nitko normalan poslije sukoba u BiH-u ne može vjerovati da će Hrvati spašavati Ratka Mladića od zatvorske kazne u Haagu. Ipak, i to se događa – krucijalni svjedok obrane zločinca Ratka Mladića bio je Hrvat – Davor Kolenda.
Pojedini Hrvati iz JNA – srpski poslušnici
Dok je naša javnost zbunjena njegovim svjedočenjem, srpska glasila likuju i prikazuju Ratka Mladića kao profesionalnog vojnika i humanitarca. No, mi ćemo slučaj “spašavanja vojnika Mladića” prikazati s jednog drugog gledišta, kako bi još jednom prikazali ulogu nekih Hrvata u ratu u BiH. Naime, pojedini Hrvati, nekadašnji pripadnici JNA, vrlo su poslušno u ratu za BiH slijedili zapovijedi srpske komande, umjesto zapovijedi hrvatskih jedinica. To je još jedan dokaz da u to vrijeme, predsjednik Franjo Tuđman nije mogao kontrolirati kaotičnu situaciju u BiH, a time i pogrom tamošnjih Hrvata. No, sada je jasnije kako su pojedine jedinice HVO-a i njihovi zapovjednici radili za srpske interese. Neki od njih, kako bi spasili vlastitu glavu, jer Hrvata je bilo znatno manje nego ostala dva naroda, trebali su znati balansirati u takvoj pogubnoj situaciji. Pritom su trebali dobro procijeniti – koje je zlo manje za njih. Srbima je takva situacija bila jako korisna jer im je omogućavala da se prikažu kao – “dobri dečki”.
Davor Kolenda, glavni tajnik HVO-a Travnik iz ratnih vremena, pojavio se u Haagu 3. veljače ove godine kao svjedok obrane koji je pobijao teze o zlostavljanjima u logoru na Manjači i genocidnoj politici Republike Srpske. Iako je poznata travnička epizoda za Hrvate bila tragična, Ratko Mladić je u njoj, zahvaljujući Kolendi, prikazan kao spasitelj Hrvata toga kraja. Kolenda je, naime, svjedočio da je Vojska Republike Srpske u ljeto 1993., pomogla tisućama hrvatskih boraca i civila, dopustivši im da se tijekom sukoba Bošnjaka i Hrvata, evakuiraju preko područja pod srpskom kontrolom. Prema Kolendinim riječima, Unprofor je prethodno odbio omogućiti evakuaciju. No, poslije pregovora sa Srbima, u kojima je Kolenda sudjelovao, hrvatsko stanovništvo i hrvatski borci evakuirani su preko planine Vlašić. Svjedok je izjavio i da je oko 800 vojnika HVO-a bilo smješteno u srpski zarobljenički logor na Manjači, ali iz “humanitarnih razloga”, te da tamo nije bilo zločina ili lošeg postupanja prema njima. Prema njegovom navodu, tako je spašeno oko 5000 hrvatskih civila od muslimanske osvete.
“Mladićeva pravda” za 1,5 milijuna DM
Sukob Hrvata i Bošnjaka u Travniku počeo je 1. lipnja1993. ubojstvom zapovjednika HVO-a Ivice Stojaka. Bilo je i nešto manjih sukoba još od 1. travnja zbog paljenja hrvatskih obilježja, uhićenja Hrvata, ali glavni sukob ipak je počeo ubojstvom Stojaka. Dotle su i svakodnevna ubojstva u Travniku bila posljedica djelovanja bošnjačkih snajperista. U razrješenju takve situacije najviše je isticao Jozo Leutar, koji je bio veza sa srpskom stranom kako bi se lokalno stanovništvo prebacilo preko njihovog teritorija.
Prema Kolendinim zapisima iz dokumenta SIS-a, prvo je HVO pomagao srpskim civilima tijekom izvlačenja iz Travnika, a nakon toga su hrvatske snage i civili pobjegli iz Travnika. Za taj bijeg oko 800 bojovnika i oko 5000 civila, hrvatska strana je Srbima platila – 1,5 milijuna njemačkih maraka. Prema toj informaciji više je nego jasno kako zvuči “Mladićeva pravda” – Srbi su, zapravo, ucjenom naplatili svoju “brigu” za Hrvate iz Travnika, dok su 800 bojovnika na Manjači, ismijavali i tražili da pjevaju kako je BiH – srpska. Jasno je da je time prekršena Ženevska konvencija o postupanju sa zatvorenicima, ali Kolenda je na sudu u Haagu ipak izjavio kako su srpski vojnici postupali humano sa zarobljenom hrvatskom vojskom.
Prema dokumentima koje posjedujemo jasno se vidi i stvarna uloga Davora Kolende u srpskim vojnim krugovima. On je, naime, za njih odrađivao poslove kao srpski obavještajac kodnog imena “Osa”. Tri puta dnevno – u 10, 14 i 18 sati – podnosio je izvješća srpskoj komandi pod zapovjedanjem upravo – Ratka Mladića. Sve njegove informacije primao je srpski obavještajac Aleksandar Bošković, kodnog imena – “Leptir”, s kojim je, osim razmjene civila, dogovarao i bojna djelovanja. Jer, Hrvati su za Srbe odrađivali i prljave poslove navođenja topništva, a jednom prilikom su spriječili prolazak muslimanskog konvoja od 500 kamiona oružja za Tuzlu. Dotle su Srbi gađali muslimanske položaje oko Travnika, kako bi oslabili njihove jedinice.
Hrvatska strana je, prema svjedočenju Kolende, tražila i streljivo od Mladićeve vojske, što samo potvrđuje da je u ratu podredio djelovanje HVO-a srpskim snagama u borbi s muslimanima. Cijena njegove izdaje hrvatskih interesa značila je gubitak teritorija i suradnje s muslimanima. Srpska strana je u takvim prilikama itekako dobro znala izrežirati sukob Hrvata i Bošnjaka, koji je razrađen u komandi srpske vojske pod kodnim nazivom – “Lukavac”, te pod direktnim zapovijedanjem Ratka Mladića, kako bi zadržala što veći komad BiH. Srbi su morali izazvati taj sukob Bošnjaka i Hrvata, i to uz pomoć svojih ljudi među Hrvatima i Bošnjacima i tako zacementirati svoj položaj u BiH. Lakša im je bila borba protiv samo jednog protivnika, nego protiv ujedinjenih snaga.
Unprofor u skladu sa svjetskom politikom
Iz poznavanja takve ratne situacije i više je nego jasno da se Kolenda nije pojavio u Haagu kao Hrvat koji je svjedok hrvatske političke opcije u bosanskom ratu, već kao ratni srpski obavještajac koji je radio u korist Srba. Time je njegovo svjedočenje potvrda da je srpska strana vrbovala hrvatske kadrove iz JNA, koristila ih u sukobima, te preko njih kontrolirala bojišnicu u BiH.
U ovom travničkom slučaju Srbi su iskoristili sukob hrvatske i bošnjačke strane i tako praktički uvjetovali nestanak Hrvata s tog područja uz pomoć Hrvata. Granatiranjem Bošnjaka, pak, još više su potakli mržnju između Hrvata i Bošnjaka, kako bi si olakšali daljnja djelovanja. Istodobno su Srbi svoje stanovništvo izvukli iz Travnika, Hrvatima masno naplatili “spašavanje”, a u medijima se prikazali kao humana vojska nakon što su počinili sijaset ubojstava i proveli etničko čišćenje. Nesposobnost hrvatskog i bošnjačkog rukovodstva podredili su svojim interesima, a njihovom svađom povećali svoj primat u BiH koja se ne bi našla u takvom nazavidnom položaju da nije bilo izdajnika s te druge dvije strane.
Zaključak je jasan: srpska strana u Haagu nastavlja koristiti svoje “hrvatske kadrove” za spašavanje svojih ratnih zločinaca. Mediji takve kadrove nazivaju – “kadrovima protivničke snage”, što, nakon svega što smo naveli, nikako ne može biti točno, jer je razvidno da Mladić koristi taj “kadar” samo za svoju obranu. Zanimljivo je i kako Mladić, kao i prije njega Šešelj, koristi tajne dokumente SIS-a u svojoj obrani. To znači da koordinacija nekih poslova ima korijene u našim tajnim službama, odnosno da neke informacije i dalje iznose kadrovi u Hrvatskoj zaostali iz bivše JNA i ondašnjeg sigurnosnog sustava.
Recimo na kraju da se Unprofor u travničkom slučaju ponašao u skladu s tadašnjom svjetskom politikom koja je svojim nereagiranjem podržala etničko čišćenje Hrvata, te tako preuzima odgovornost za današnje etničko stanje u Travniku.
Nema komentara:
Objavi komentar