EKSKLUZIVNO: Kako je GP Krajina zgrnula stotine miliona na državnom zemljištu

Građevinsko preduzeće „Krajina" zahvaljujući korumpiranoj vlasti došlo je do 174.062 m2 atraktivnog građevinskog zemljišta u Aleji Svetog Save u banjalučkom naselju Borik. U prevari vijeka koju je omogućio tadašnji republički vrh i rukovodstvo grada Banjaluka, „Krajina" je za 7 godina ostvarila neto dobit od najmanje 135 miliona KM i isplatila ukupno 31,1 milion KM dividende akcionarima. Najveći akcionari preduzeća su Milenko Čičić, Borko Đurić, Brane Janković i Miroslav Vujatović.

Ideja o gradnji naselja koje je kasnije dobilo ime Aleja Centar rođena je u banjalučkoj „Šilerovoj", kako su tada u opoziciji zvali hotel Bosnu, zbog ekipe ratnih i poratnih biznismena koji su se tu okupljali. Naime, kada su vidjeli da je pod pritiskom međunarodne zajednice došlo do promjene u vrhu vlasti i da sa SDS-om više neće biti velikog biznisa, ekipa koju su činili Borko Đurić, Milenko Čičić, Brane Janković i Miroslav Vujatović, zaključili su da bi bilo dobro prikloniti se novoj vlasti.

Dobro upućeni izvori navode da je održan sastanak sa Miloradom Dodikom, koji je tada bio u svom prvom premijerskom mandatu, na kojem je postignut okvirni dogovor. Osoba koja je ekipu uvezala s Dodikom je Milenko Čičić, koji je školski drug sa Vujatovićem. Poslovne relacije koje su se do tada bazirale na rodbinskim i prijateljskim vezama su time ojačane. Tako je Čičić postao Dodikov predstavnik u ekipi koja je krenula u biznis vijeka.

Inače, Borko Đurić, direktor GP „Krajina" je ujak Brane Jankovića, koji je opet blizak prijatelj sa tadašnjim vlasnikom hotela Bosna Pantelijom Damjanovićem, čiju podršku su uživali.

Realizacija prevare je započeta kada je Vlada RS 13. jula 2000. dala saglasnost Ministarstvu odbrane (ministar je bio Manojlo Milovanović; op.aut.) da zaključi ugovor sa GP „Krajina" o zajedničkom ulaganju i izgradnji stambeno-poslovnog bloka i pristupnih saobraćajnica u naselju Borik.
Ugovorom iz oktobra te godine utvrđeno je da je ulog Ministarstva građevinsko zemljište od 174.062 kvadratna metra. Vrijednost ulaganja Ministarstva kroz zemljište i objekte procijenjena je na nešto više od 9,5 miliona maraka, što je oko 54,5 maraka po kvadratnom metru. Zauzvrat je Ministarstvu trebalo da pripadnu 84 stana prosječne kvadrature od oko 70 m2 i po cijeni od 1.600 KM po kvadratu.

GP „Krajina" je dobilo zemljište, a Grad Banjaluka ga je oslobodio plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Izgovor za tadašnje rukovodstvo grada na čelu sa Dragoljubom Davidovićem je bio da Grad nije imao novac za izgradnju neophodne infrastrukture, pristupnih saobraćajnica i toplifikacione mreže. Sklopljen je ugovor sa „Krajinom" koja je preuzela obavezu da izgradi primarnu i sekundarnu infrastrukturu, a zauzvrat je bila oslobođena naknade za uređenje građevinskog zemljišta.

Kad gradonačlnik zažmiri

Početna ideja o gradnji naselja bazirala se na Regulacionom planu i Urbanističkom projektu iz 1994. godine, kada je na pomenutoj lokaciji predviđena gradnja 150.000 kvadratnih metara stambenog i oko 50.000 kvadratnih metara poslovnog prostora sa svim pratećim sadržajima.

Đurić se svojevremeno branio da saradnja „Krajine" i vojnih vlasti datira još prije devedesetih godina kada je ovo preduzeće, tada u društvenoj svojini, gradilo zgradu za njihove potrebe u Banjaluci. Riječ je o zgradi koja se takođe nalazi u Boriku, preko puta naselja Aleja Centar.

–U međuvremenu je Ministarstvo odbrane iskazalo namjeru za stanovima za rješevanje potreba svojih zaposlenih. Mi smo sačinili program realizacije tog projekta, Vlada ga usvojila i zadužila Ministarstvo da sa nama potpiše ugovor, tvrdio je Đurić.

Ministarstvo odbrane RS je ukinuto krajem 2005. godine, a Vlada RS je zažmirila na odredbe ugovora koji GP „Krajina" nikad nije do kraja ispoštovala.

Prva i najveća laž u ovoj prevari jeste da je riječ o zemljištu koje je do potpisivanja ugovora između Ministarstva odbrane RS i GP „Krajina" predstavljalo vojnu imovinu. U pitanju je zemljište čiji je stvarni vlasnik Grad Banjaluka, što su akteri ove prevare svjesno prećutali kako bi došli do pobrojanih miliona.

Naime, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, koji je bio titular vojne imovine u SFRJ, sedamdesetih godina mijenjao je sa tadašnjom SO Banjaluka zemljište na lokaciji Mali logor za plac u strogom centru grada, na kojem su izgrađene zgrade nekadašnje Komande korpusa i Doma JNA (danas stara zgrada Vlade RS i zgrada Narodne skupštine RS).

Ugovor o zamjeni kojeg su potpisali SSNO i SO Banjaluka volšebno je nestao iz arhiva, a izvodom iz gruntovnice je „dokazano" da je zemljište vojno, pošto se Grad Banjaluka nikada nije ni uknjižio kao njegov vlasnik. Tadašnji prvi čovjek Banjaluke Dragoljub Davidović zažmirio je na oba oka, a GP „Krajina" besplatno došla do milionski vrijednog gradskog građevinskog zemljišta.